Bor-Anya sa mađarskog se prevodi kao „vinska majka“ ili „majka vina“, a posjetiti Baranju bez uživanja u bakhovoj kapljici gotovo da je svetogrđe. Mnoge je iznenadila činjenica kako Baranja ima podjednak broj sunčanih sati godišnje (oko 2200) kao i naš najsunčaniji otok Hvar, sa razlikom hladnih noći koje pogoduju nakupljanju iznimno važnih kiselina u grožđu.
Današnji život stanovnika Zmajevca nije baš tako težak kao nekad, ali kako doznajemo od Ivana Gerštmajera, četvrte generacije vinara u ovom malom mjestu, veliki problem je iseljavanje. Ovdje danas živi manje od 200 stanovnika, a prije rata bilo ih je oko 1500. „Zmajevac je prije 200 godina bio centar vinarstva i vinogradarstva Baranje. Podrum Gerštmajer potječe iz 1854. godine, a takvih je u Zmajevcu nekada bilo preko 250. Danas se trend vinarstva pomalo vraća u ovaj dio Baranje, a želimo vjerovati da i mi, kao najstarija vinarska obitelj ovog kraja, pridonosimo tom oporavku.“ – govori Ivan.
U svojih 13ha vinograda Gerštmajeri uzgajaju osam sorata: graševinu – koje ima najviše, chardonnay, rajnski rizling, traminac, pinot bijeli, pinot sivi te cabernet sauvignon i frankovku. „Tradicionalno se ovdje vina rade s ostatkom šećera tako da svo grožđe beremo dosta kasno. Ne vjerujemo u čuvanje vina i smatramo da ga treba piti dok je mlado. 90% vina prodamo na kućnom pragu, nešto malo u Zagrebu i Rijeci. Od godine do godine u pravilu prodamo sve.“ – kazao je Ivan.
Surduci i gatori
Ukoliko ste pobornik ekološke proizvodnje, tada obavezno svratite i u obližnju vinariju Kalazić. Riječ je o jednoj od svega tri ekološke vinarije na čitavom području Slavonije i Baranje, a da bi bilo bolje da se snažnije okrenemo prema tom trendu smatra enolog Damir Zrno. Na taj bismo način prevenirali brojne bolesti vinove loze i naravno, pospješili zdravlje manjim unosom pesticida,. Nažalost, smatra, eko certifikat u Hrvatskoj nije prepoznat kao dodana tržišna vrijednost u očima potrošača.
Vinarija Kalazić posjeduje 16ha vinograda iz kojih se grožđe raspoređuje u tri komercijalne linije: Classic, Silver i Premium. „Godišnje proizvedemo oko 130.000 litara vina, a uzgajamo 10 sorti grožđa među kojima 70% čini bijeli sortiment na čelu s graševinom.“
U susjednom surduku – što je turski naziv za usjek u brdu sa tipičnim gatorima, vinskim podrumima ukopanima pod zemlju koji omogućuju stabilnost temperature tijekom cijele godine i na taj način poboljšavaju kvalitetu vina – smjestila se poznata vinarija Josić koja je nedavno otvorila novi pogon kapaciteta 300.000 litara, a koja predstavlja životno djelo marljivog i samozatajnog Damira Josića koji više voli da o njemu govore njegova vina nego on sam.
Uz vinariju, Josićevi su vlasnici i restorana u kojem se, uz prethodnu najavu i rezervaciju, možete okušati u vještini spravljanja fiš-paprikaša, uživati u tamburašima i(li) napuniti želuce finom domaćom hranom.
Na sjevernoj strani Banovog brda, nedaleko Belog Manastira, otkrili smo i jednu vinariju u nastanku. Vedran Stapić, suvlasnik portala Agroklub, po struci informatičar, godinama je u sebi potiskivao želju za vlastitom vinarijom, što je opravdavao brojnim poslovnim obavezama. Ipak, strast je prije dvije godine nadjačala izgovore, pa se sa suprugom odlučio na proizvodnju malih količina vina – za sad za vlastite potrebe – ali nadamo se ubrzo i za širu javnost.
Vinarija nosi ime Liber – prema staroitalskom i rimskom bogu plodnosti, vinove loze, vina i slobode, kasnije poistovjećenim sa grčkim Dionizom ili
Bakhom. Sama riječ -liber koja znači ime spomenutog božanstva, ali i -knjiga, u latinskom jeziku zanimljiv je primjer tzv. homonimije (jezične sličnosti). Iako ne postoji izravna etimološka veza između tih riječi,
jer su se razvile iz različitih korijena, u vinariji će vas – obzirom da su ljubitelji dobrog štiva – umjesto ulaznice zatražiti da donesete sa sobom neku knjigu koja vam kod kuće na polici skuplja prašinu, a kojom će upotpuniti kolekciju svog malog podruma.
A kada već pričamo o imenima, oduševilo nas je ime Snaša, dano mladoj graševini iz 2025. godine. Uz graševinu, Stapić na 1ha vinograda (3000 trsova) uzgaja sivi pinot, merlot i cabernet sauvignon. Za sada nema u planu značajno povećanje količina, ali svakako planira dalje unaprjeđivati kvalitetu vina i okušati se u kupažama. „Dugoročno, želimo da ovo mjesto postane mala kušaonica otvorena za vikend-posjete, u koju će dolaziti ljudi slični nama, koji vole knjige i pametne teme, sa kojima ćemo se rado družiti.“ – pojašnjava Vedran.
Dragi, jede mi se guska, hajdemo u Karanac
Kada govorimo o dobroj hrani, nemoguće je ne spomenuti legendarnu Baranjsku kuću u Karancu, koju sa obitelji vodi Vladimir Škrobo poznatiji kao Bajo. Osim što je lokalna legenda i prirodno nadaren „storyteller“ , čovjek je to nevjerojatne karizme i još nevjerojatnijeg znanja o povijesti
Baranje. U dvorištu restorana napravio je pravu malu etnografsku zbirku – Ulicu zaboravljenog vremena – u kojoj se nalaze drveni ambari i kuće izgrađene od blata i slame. U njima su izloženi tradicionalni uporabni predmeti koje je godinama skupljao i spašavao od odlagališta i zaborava.
„Ti meni možeš pokazati bilo koju kuću u Karancu, a ja ću ti – ako mi platiš pivo – ispričati čitavu povijest te kuće i njenih stanovnika“ – govori Vladimir, koji nam je uz brojne anegdote i priče ispričao i onu najvažniju – o rakiji kao svelijeku, kojeg treba konzumirati kad si zdrav (da se ne razboliš), kad si bolestan (da brže ozdraviš), kad si tužan (da se razveseliš) i kad si sretan (da proslaviš).
A što smo jeli? Oh, pa što nismo?! Na stolu su se redali sami specijaliteti: namaz od čvaraka, pašteta od riječne ribe, domaći baranjski kulen, slanina i sir, čips od šarana, grah iz ćupa, pečena teletina i puretina sa domaćim krumpirom, a našlo se tu i rijetkih delicija poput guske sa mlincima od koprive. I za kraj – neizbježne taškrle sa domaćim pekmezom od šljiva.
