10.03.2025. godine u Češkom domu održana je radionica predstavljanja vina vinarije AGAPITO koju je vodio Darko Lugarić i organizirao Vjekoslav Madunić.
Na sjevernom dijelu Istarske županije u području Buzeta smještena je vinarija Agapito. Mjesto je Marčenegla u blizini jezera Butoniga. Tradicija vinogradarstva ovdje seže sve do kraja 19.stoljeća kada su rađeni prvi vinogradi. Poslije Drugog svjetskog rata vinogradima se ozbiljnije bavio nono Milenko, devedesetih je nastavio otac Nevio a sada zajednički rade otac i sin Paolo koji je završio Visoku školu u Poreču, magistar vinarstva/enolog. Uz oca on danas kreira vina i enologinju Tinu Lovin Mrak, zagrebačku studenticu.
Agapito je mala vinarija sa godišnjom proizvodnjom od 7-10000 litara vina na 2.7 hektara (ne dokupljuju grožđe), na područjima sa visinskom razlikom od 40 do 380 metara. Ove godine započeli su sa sadnjom 0.5 ha malvazije a dogodine je u planu 0.5 ha borgonje. Crne sorte borgonja i teran su na predjelu Vrh (iznad 300 m.n.visine), Duranija i ostale manje sorte muškat žuti i trbljan na Medeji (213 metara) a najveći dio malvazije i Hrvatice je na području sv.Petra (oko 235 m.n.visine). Bijelo i crno grožđe su u omjeru 50:50 a od sorti osim do sada spomenutih imaju još manju količinu crnog likanta. U proizvodnji bijela vina prolaze crio maceraciju (na 4-6 stupnjeva) i malvaziju rade na tradicionalan način. Crna vina odležavaju pune tri godine u drvenim bačvama-borgonja u američkom hrastu, a teran u slavonskom i francuskom. Za sada plasman je, osim na kućnom pragu, najviše u Italiju i Sloveniju.
Na predstavljanju u prepunoj radionici “Vrijeme je ZA…” 10.ožujka u Češkom domu u Zagrebu kušali smo osam vina. Početak je pripao pjenušcima koji će vrlo brzo na tržište. Bijeli od sorte duranija i rose od hrvatice. Duranija pjenušac je nastao miješanjem berbi iz tri godišta non vintage (21., 22. i 23.). Odležavali su na kvascima 2.5-3 godine. Vino je zlatnožute, žive boje, herbalnih nota, intezivnog mirisa, na nosu se osjeti pečena korica kruha, kvasac. Izražene su kiseline, a alkohol usklađen. Grožđe je relativno kasno brano, sredinom rujna. Vino je užitno ali nedostaje perla. Ovo je prvi pokušaj vinarije sa pjenušcem, napravljeno je samo 300 butelja, ali bi već u drugom pokušaju to bi sigurno moglo biti bolje i zanimljivo tržištu jer Agapito ima količine koje bi u budućnosti mogle pokriti interes u Istri i Italiji. Isti zaključak je i oko drugog pjenušca Croatine (hrvatice) koji bi udruženi kao jedina ozbiljna ponuda zasada na tržištu mogli profitirati.
Pjenušac Hrvatica je nastajao na isti način kao prethodno spomenuti non vintage-iz dva godišta (21. i 22.). Vino je nježne boje korice crvenog luka. Miris je intenzivan na karamelu, trešnju marelicu… U ustima lijepa kiselina, vino je zaokruženo. Inače, obje sorte su u vinogradu zahtjevne, osjetljive na botritis krupnih čokota tako da na trsu može biti preko 4 kilograma grožđa. Tu je karakterističan dobar odnos kiseline , strukture tijela i šećera. Redukcija nije dala rezultate jer se oblik zbijenih bobica ne mijenja ni sa smanjenim urodom. Oba pjenušca su u brut kategoriji. Ovo vino se u Italiji ne puni monosortno
Malvazija istarska 2024. 12.8% alkohola i 6.0 kiseline je bijelo vino na koje nitko u radionici nije ostao ravnodušan. Najveći dio na kraju je konstatirao da je bilo i najbolje. Ovih dana ide u boce. Da podsjetim hladna maceracija je trajala pet dana na temperaturi od 4-6 stupnjeva. Poslije je bilo preko dva mjeseca u rostfraju na finom talogu. Vino je kristalno bistro, zelenkasto žute boje. Izražene su herbalne note cvijeća, kruške, limunaste note… U ustima kremozno (batonage), voćno sa lijepim kiselinama, srednjega tijela sa blago gorkastim okusom na završetku. Iako je 2024. u vinogradu bila izuzetno zahtjevna Paolo je izvukao maksimum iz grožđa, a sigurno je tome pridonio tradicionalni način prerade koji preferira otac Nevio.
Duranija 2021. 13% alkohola i 5.8 kiseline je stara istarska bijela sorta, koje je u 19. stoljeću u Istri bilo više nego malvazije. Vremenom je izumrla i samo je par vinara pokušava revitalizirati. Radi se o vrlo osjetljivoj sorti na razne bolest, ima jako veliki prinos (4-4,5kg po trsu) i velike kiseline. Vinifikacija je slična malvaziji, grožđe je brano kasnije i odležavalo je na finom talogu. Vino je zeleno-žute boje, nježnog mirisa na citruse i koru jabuke, izražene mineralnosti. Jako zanimljivo vino.
Borgonja (Rožoljo) 2019. 14% alkohola i 5.8 g/l kiseline je crno vino koje je najbolje primljeno u radionici. Ovo vino iz porodice frankovki koje ima karakteristike istarskoga terroira je granatno crvene boje, bistro, izraženoga mirisa. Asocira na griote (višnja) čokoladne bombone, cimet, sladić, klinčić, malo dima. Vino je skladno, bez stršećih tanina, zaokruženo. U naslovu je Rožoljo ili u prijevodu sa jezika pokojnoga djeda kao da je liker od ruža. Njemu čast na etiketi piše Rožoljo.
Teran Riserva 14.0 i 5.8 g/l kiseline je bistro vino, odlično izraženih mirisa višnje, zrele trešnje, ribizla, drva i blagih slatkih začina. U ustima fino voćno, pitko, tanini se ne osjete kao ni relativno visoki alkohol. Ima tipičnu teransku kiselinu. Nije prošlo malolaktiku. Teran ne trpi dominaciju drva mada je bio pune tri godine u francuskom hrastu i ne pati od previše drva. Sigurno su bačve kombinirane istrošenosti. Poslije je još dvije godine u boci i onda ide na tržište. Berbu rade dosta kasno krajem listopada a urod je oko 1.5 kg po trsu.
Na završetku ove vrlo uspjele radionice treba pohvaliti orijentaciju vinarije (već su sada plemke borgonje u pripremi za buduće sadnje) na rijetke, stare, autohtone sorte pa bi u doglednoj budućnosti oba pjenušca, duranija i borgonja mogli biti odlični aduti u rukama Nevija i Paola Agapita! Vrijeme će pokazati…