Nakon plavca Matuško, postupa i zinfandela kušanje je završeno najboljim vinom promocije Dingačem iz 2017. nastale su male nedoumice oko ostatka količine šećera – da li je suho ili ne? Vino je suho i najmanje prilagođeno tržištu.
Jedna od glavnih teza bila je da je vinar radio vina prilagođena tržištu. Možda i jeste, ali svakako nije skrivao tu namjeru. Grožđe za zinfandel je brano na širem području Kune. Nema puno tanina, elegantno je , pitko ali tankog tijela. Matuško je dobro marketinški odlučio ovu sortu nekad raširenu po cijeloj Dalmaciji uvrstiti u svoj asortiman.
Općenito, Matuško ima sva potrebna znanja o procesu proizvodnje vina, instinkt za prodaju i trgovinu i odlično pozicioniranje na tržištu. Njegov rad je prepoznat i nagrađivan, najviše na Sabatinama (bio je šampion četiri puta). Prije više godina u Bordeaux-u je dobio zlato za Reservu i Royal, te srebro za Dingač. Prema vlastitoj odluci već godinama ne šalje vina na velike smotre poput Decantera jer kaže “ako nisam među tri najbolja vina onda se neću niti natjecati”. Na prvu se može činiti malo prepotentan, ali baš suprotno – otvoren je, pun života, cijeni svoje kolege vinare i kaže: ” Moja jedina vrlina je što nikad nisam gledao iza sebe. U biznisu također, što je bilo – bilo je, postoji samo budućnost, uvik samo naprid”.
Dodao bih na kraju, dobro rečeno, ali ima on i drugih vrlina koje najbolje znaju njegovi najbliži prijatelji. A o društvenosti i vječnom osmijehu na licu da i ne govorimo.
Tekst: Vjekoslav Madunić
Foto: Marko Čolić